Koliko puta smo čuli ili rekli: ''Sram te bilo!''? Što to izaziva u nama? Gdje je taj osjećaj u našem tijelu?
Uz strah, sram je jedan od najsnažnijih alata za posjedovanje kontrole.
Ne želimo ga, ali nametnut nam je. Uglavnom u djetinjstvu i od tada postaje snažan dio nas. Kontrolira nas i upravlja našim obrascima ponašanja, odnosima s drugim ljudima. Može nam izazvati anksioznost, depresiju, poremećaje prehrane, fobije, ovisnosti…
Čega se sve sramimo? Svog izgleda, svog razmišljanja, svog govora, svog porijekla, svoje nacionalnosti, svoje boje kože, svog obrazovanja, svog partnera, svoje djece…Svega što se ne uklapa u nekakav okvir kojeg je netko drugi sastavio.
Sram nas drži podalje od ljudi jer bolje tako, nego da (ponovno) osjetimo bol odbijanja i odbacivanja. Dovodi nas do osjećaja usamljenosti i otuđenosti.
Uz pomoć terapije, sram možemo osvijestiti i izraziti, istražiti njegovo porijeklo, ponovno ga sagledati i propitati kako i koliko ga vrednujemo, te na kraju, razviti suosjećanje prema sebi samima.
Važno je zapamtiti da sram nije tu našom krivnjom već on predstavlja kompleksnu interakciju između roditeljskih reakcija i našeg viđenja tj davanja smisla svijetu oko nas.
Tajana Stanić
Izvor: Mark Widdowson, The Psychotherapy of Shame, workshop
