
Psihoterapija može uključivati rad sa širokim rasponom poteškoća koji se javljaju u obliku simptoma kao što su:
Korijeni ovih poteškoća mogu biti u razvojnim traumama ili traumama djetinjstva , a ponekad čak niti nisu povezani s jasnom traumom već proizlaze iz suptilnih negativnih iskustava kao što su nezadovoljene emocionalne potrebe, zanemarivanje, stil roditeljevanja kojeg su naši roditelji imali ili drugi kulturološki, socijalni ili financijski uvjeti
Najčešće su korijeni tih poteškoća u nesvjesnom i uloga psihoterapije je dovesti ih u svjesnost i proraditi ih. Ukratko, fokus mojeg rada su poteškoće u funkcioniranju ličnosti s naglaskom na to kako naša unutarnja dinamika, naš 'unutarnji svijet' utječe na doživljaj nas samih, drugih i na dinamiku interpersonalnih odnosa.
Partnerska psihoterapija može pomoći i na individualnoj (intrapsihičkoj) razini i na razini partnerskog odnosa (interpersonalnoj). Berne (1966) kaže da psihoterapija pomaže 'boriti se protiv prošlosti u ovdje i sada i na taj način osigurati drugačiju budućnost'. Drugim riječima, psihoterapija pomaže partnerima da prepoznaju koje relacijske obrasce i očekivanja donose u odnos, jer aktualni partnerski odnosi često predstavljaju nesvjesno ponavljanje ranih iskustava i načina bliskosti. I tek kada partneri postanu svjesni svojih unutarnjih konflikata i načina na koji oni utječu na partnerski odnos, moći će ih razriješiti.


Superviziju razumijem kao prostor dubinskog promišljanja nesvjesnih procesa koji oblikuju terapijski odnos i klinički rad.
Iako u radu sa supervizantima integriram različite terapijske pristupe, temelj mog rada ostaje Transakcijska analiza, osobito u njezinoj relacijskoj i psihodinamskoj orijentaciji. Takva integracija omogućuje jasnu strukturalnu orijentaciju, uz zadržavanje osjetljivosti za transferno-kontratransferne procese i dinamiku paralelnih procesa.
Središte supervizijskog rada je razumijevanje dinamike ličnosti klijenta — načina na koji struktura ličnosti, obrambeni mehanizmi, afektivna regulacija i rani relacijski obrasci organiziraju aktualne simptome i interpersonalne teškoće.
Posebno podržavam rad sa složenim kliničkim prezentacijama, uključujući granične strukture ličnosti, narcističke obrane, traumu i kompleksne relacijske obrasce.
Superviziju razumijem kao prostor u kojem terapeut može istraživati vlastiti kontratransfer, obrambene reakcije i osobne osjetljivosti koje se aktiviraju u radu. To je mjesto na kojem zastajemo i promatramo što se u tebi događa dok radiš s određenim klijentom — što osjećaš, gdje se osjećaš nesigurno, preplavljeno ili možda povučeno — kako bi terapijski okvir ostao stabilan, a tvoje kliničko razumijevanje postalo dublje, smirenije i jasnije.